Piše: Aleksandar Panić, ekološki aktivista, Pokret „Odbranimo reke Stare planine“

Vodopad za Panica

Zajedno sa vazduhom i sunčevom svetlošću, voda je jedan od činilaca života. Njen nestanak ili kvalitativna promena znači potencijalan nestanak života. U evolucionom smislu, najvažniji oblici života na planeti Zemlji ne mogu se zamisliti bez gradivnog učešća vode u ćelijama i tkivima organizama. Sam proces održanja života, kroz različite oblike metabolizama, zasniva se na obaveznom prisustvu vode. Ukratko, bez vode nema života biljaka, životinja i velike većine mikroorganizama.

Da li poštujemo ovu činjenicu u svom odnosu prema vodi kao glavnom resursu koji sa (već pomenutim) vazduhom, sunčevom toplotom, svetlošću i procesima obnove i kruženja u prirodi, doprinosi održanju života?

Ne! Ne samo da se ne odnosimo sa poštovanjem i pažnjom, već je besomučno trošimo na način koji veoma ugrožava njeno prirodno skladištenje i prečišćavanje. Voda je ogroman prirodni resurs koji je gotovo nemoguće potrošiti, ali sa solidnim uspehom taj resurs činimo nedostupnijim i ugroženijim, što se tiče zadržavanja upotrebljive vode u našoj okolini. Voda je ljudima i ostalim organizmima sve više dostupna u veoma izmenjenom vremenskom trajanju i stanju koje gotovo obavezno podrazumeva fizičke i hemijske procese prerade do nivoa koji obezbeđuje njenu upotrebljivost.

Ponekad i mudrost traži pomoć snage. Možda je to vreme došlo. 

Pijaća voda se u prirodi nalazi vezana u ledenim naslagama na Zemljinim polovima i na visokim planinama – u obliku večnog leda u snežnicima i lednicima. Svedočimo laganom nestajanju leda iz ledenih područja koje je uslovljeno promenama klime i drastično izmenjenim režimima padavina. Velike prosečne temperaturne promene dovele su do koncentracije padavina u umerenim područjima u gargantuovskim padavinama koje se sruče tokom kratkog vremena, ili u njihovom potpunom odsustvu.

Velika i nekontrolisana seča šuma, pogotovo u zemljama sa neuređenim planovima seče i pošumljavanja u koje spada i Srbija, takođe veoma negativno utiče na već neuravnotežen režim padavina. Ono što padne ne zadrži se u livadsko šumskim kompleksima i dalje u poroznim stenskim podlogama i rezervoarima velikih dolina. Umesto u podzemne tokove, padavine bujičnim poplavama brzo otiču sa terena na kome bi se voda morala zadržati duže i u kapilarno-izdanskim pojavama, i nastavila svoje postojanje u stanju u kome je dostupna ljudima i ostalim živim organizmima.

Veliko zagađenje globalnih razmera, doprinelo je tome da nema više ni apsolutno čistih padavina, već kišnica, reagujući sa gasovima poput ugljen-dioksida i sumpor-dioksida, na zemlju pada u obliku veoma razblaženih kiselih rastvora. Takvoj vodi potrebna je mnogo duža interakcija sa alkalnim tlom, stenama i biljnim svetom kako bi se kako-tako vratila u hemijski upotrebljivo stanje.

Zemlje „četvrtog sveta“ među koje sigurno možemo ubrojiti i Srbiju, čine prema svom stanovništvu i prirodi dostupnoj vodi, još jedan neodgovoran, kriminalni akt. Srbija je neke od svojih najznačajnijih vodnih resursa prodala stranim kompanijama. Intenzitet eksploatacije je na visokom industrijskom nivou, a nema nikakvih analiza koliko ta eksploatacija predstavlja nepoznatu u jednačini obnove vodnih resursa. Drugim rečima, da li prirodno obnavljanje količine vode u basenima Vlasine ili Aranđelovca može nadoknaditi desetine miliona litara koje svake godine iz njih iscrpi industrija trgovine vodom? Koliko takvo neodgovorno eksploatisanje može uticati na budući višegodišnji raspored voda, odnosno njihovog nedostatka u gravitirajućim vrelima i izvorima na kojima živi lokalno stanovništvo?

Neodgovornost ovog čina prodaje osnovnog životnog izvora ravna je izdajstvu rasprodaje rudnih bogatstava bez imalo brige za načine eksploatacije. Pogotovo brige za potrebe stanovništva koje gravitira potencijalnim rudarskim područjima i uspostavljanje realne koristi od onoga što će se stvoriti i onoga što će biti uništeno. Među vrednostima kojima preti uništenje je i voda, i to najosetljiviji podzemni baseni poput onih u dolinama sa dubokim sedimentima u kojima se nalaze velike količine vode. Jadar sa Pocerinom, Podrinje, dolina i sliv Mlave samo su neka od budućih stratišta zemljišnih i vodnih potencijala sa pogubnim posledicama po čitave regione i državu koja objedinjuje i njihove potencijale, ali još više potrebe.

Sa nadom da će mudrost i potrebe života biti nad potrebama korupcionaške rasprodaje bez obzira na katastrofalne posledice, za vodu i život se borimo u potocima Balkana, u zasadima malina i vinogradima podno kamenoloma ali i na velegradskim trgovima i bulevarima. Ponekad i mudrost traži pomoć snage. Možda je to vreme došlo.