Lavirani crtez Don Kihot na konju

Piše Don Kihote

Bot sam, pa šta?

Ovih dana, dok traje kampanja opravdavanja botovske armije, videli smo pravi primer relativizacije problema, zamenu teza, spinovanje, potpuno pomeranje granica i opsega sistema vrednosti,
subjektivizaciju opšteg interesa i javnog mnjenja i viđenja. Spin ide čak dotle da nam je prikazano da se botuje iz ljubavi, a zapravo se botuje iz interesa.

Pre svega, da pojasnimo šta je to bot: bot je marketinški pion, izvršilac kampanje na društvenim mrežama koji nema pravo na stav, već za određenu dobit (plata u javnom preduzeću, honorar, zataškane prljavštine o pojedincu…) na društvenim mrežama i internet portalima glumi obožavaoca ili mrzitelja nečega ili nekoga,
pojave, stranke, ličnosti. Tako se botovi angažuju da veličaju lik i delo Predsednika, stranke, ali i da opravdavaju neoprostive kriminalne radnje i pojave ili da ruže ugled pojedinca koji na neki način šteti onome ko ih angažuje. Stvaraju lažnu sliku u javnosti. Utiču na svest svakog malog pojedinca, već pretrpanog informacijama, od koga se očekuje da u nekom trenutku zaokruži broj na listiću.

Botovi su, dakle, plaćenici!!!
Ko ih plaća? U našem slučaju mi. Ti ih plaćaš! Koliko ih plaćaš? Plaćaš ih novcem kroz poreze, takse, akcize… Plaćaš ih zdravljem kad čekaš mesecima na pregled jer nema dovoljno lekara. Plaćaš ih kad nemaš efikasno organizovan prevoz, kad nemaš mesta za dete u vrtiću, kad nemaš starački dom, kad ti je ulica puna rupa u asfaltu… Krajnja suma je nejasna ali kolika god da je, previsoka je. Naravno, nisu botovi jedini krivci. Kamo
sreće da jesu. Oni su samo jedno od mnogih skupih oruđa u održavanju sistema takvog kakav jeste. O tome koliko je botovanje važno govori i ozbiljnost kampanje koja je organizovana u njegovu odbranu.

Koriste se fotografije i izjave čak i nekih državnih funkcionera kako se to radi iz ljubavi prema politici stranke i ljubavi prema otadžbini i slični marketinški pristupi. I sam predsednik je stao u odbranu. Mada, taj isti On je i za Koluviju govorio da su mu pronašli samo jednu tonu marihuane, isti On je pričao o dva minuta jezivog snimka kojeg posle nije bilo, pa ipak na kraju jeste, i isti On je idejni tvorac velikog dela dobro izrežirane marketinške predstave koji često i sam učestvuje u njoj jer je glavni glumac. O tome smo slušali od ljudi nekada bliskih Njemu.

Još neki bitni aspekti u sagledavanju problematike.

Da je sve onako kako žele da mislimo da je, botovi ne bi bili potrebni: ovaj princip relativizacije „I ja sam bot, pa šta?“ može da se primeni i u sledećim oblicima:
– ukrao je, pa šta?
– zgazio je dete, pa šta?
– ministar se drogira, pa šta?
– silovao je, pa šta?

Nešto od ovog se već primenjivalo.

Kolika je krivica svakog od 14.000 botova sa spiska? Ne znam. Ne znam ni kako se ova aktivnost karakteriše u zakonskim okvirima. Znam da u moralnim okvirima koje sam naučio još u doba pre interneta i koje poštujem, botovanje stoji daleko van granica dozvoljenog. Lično bi me bilo sramota da išta slično radim.

„Sramota je, pa šta?“